Categories: 2010
      Date: 13.10.2010
     Title: Svaki radnik bi za vlasništvo trebao izdvojiti 100 tisuća kuna

Riječko brodogradilište ušlo je u tjedan odluke za posao na gradnji asfalt-tankera za švedskog naručitelja. Bez obzira na umirujuće izjave koje stižu iz resornog Ministarstva gospodarstva i Vlade o tome kako proces privatizacije domaćih brodogradilišta ide planiranim tijekom, u ovom trenutku, gotovo pet mjeseci od zaključenja međunarodnog tendera, nezahvalno je prognozirati hoće li i kada privatizacija »3. maja« od strane austrijskog metalurškog koncerna A-teca završiti uspješno. Još se to manje može reći za Brodosplit, koje je u ovom trenutku u daleko većim mukama od riječkog škvera. Ključni problem hrvatskih brodogradilišta jesu novi i kvalitetni poslovi.
I dok se programi restrukturiranja potencijalnih kupaca »dinstaju« u Ministarstvu gospodartva i Agenciji za zaštitu tržišnog natjecanja, kako bi se uskladili s kriterijima koje traži Bruxelles, splitski i riječki navozi ostali su bez posla. Reklo bi se, od šume se propustilo vidjeti drvo. Ili obrnuto. Sada više ne vidimo ni to s obzirom na to da je Bruxelles, zasigurno kao kompenzaciju za još jedan traženi ustupak, stavio potpunu zabranu hrvatskim škverovima na ugovaranje novih poslova dok programi restrukturiranja ne dobiju »zeleno svjetlo«.
U tom začaranom krugu, trećemajci su prije te zabrane EK uspjeli potpisati predugovor za gradnju četiri asfalt-carriera za Wisby Tankers. Sada se grčevito bore da od svojeg vlasnika, države, dobiju još jedan paket jamstava da mogu i osnažiti taj ugovor. Bez tih »šveđana«, polovina od oko dvije tisuće zaposlenih u trećemajskom brodogradilištu u proljeće iduće godine ostaje bez posla, za manje od pola godine na čekanje idu i svi ostali. Za dva dana, točnije 15. listopada, istječe rok za osnaženje tih ugovora, pa nije čudo što se ovaj četvrtak i sjednica Vlade u »3. maju« napeto iščekuje, kako u Upravi »3. maja«, tako i kod trećemajskih sindikata koji su najavili ulične prosvjede, a prijeti se i blokadom državnih prometnica.

A-tec sve zna
- Imamo pozitivne naznake iz Ministarstva gospodarstva koje je dalo suglasnost na gradnju dva asfalt-tankera. Za treći i četvrti brod iz serije koje smo dogovorili sa švedskim Wisbyjem, jamstva za avansna plaćanja kupcu odobrila bi se u trenutku kada na red dođe njihovo osnaživanje, kako sada ne bismo nepotrebno opterećivali državu. Dok čekamo da se to na Vladi i potvrdi, od brodovlasnika smo dobili informaciju da su oni u završnoj fazi oko zatvaranja financijske konstrukcije, kazao je u uvodu razgovora predsjednik Uprave »3. maja« Edi Kučan.
Sigurno je da se ovaj posao ne dogovara bez znanja A-teca.
- A-tec odnosno Crown Investments, kao potencijalni kupac »3. maja«, u potpunosti je informiran o tijeku i stanju ovog projekta što je logično i nužno. Ako privatizacija uspije i A-tec postane naš novi vlasnik, automatski preuzima sve obveze iz tog ugovora, što uključuje i zamjenska jamstva.
Brodogradilišta vape za poslom. U takvim okolnostima zanima me jesu li ovi asfalt-tankeri ugovoreni tako da budu isplativi »3. maju« ili će njihova gradnja donijeti opet gubitak?

- Već na početku postavili smo određene uvjete koje moramo zadovoljiti da bi cijeli ovaj posao mogli završiti u »pozitivi«. Prvi i osnovni uvjet je program restrukturiranja. Znam da zvuči kao kliše, ali u sklopu tog programa nama je nužno reducirati broj zaposlenih kako bismo smanjili troškove. Pritom ne mislim na proizvodne radnike, već na režijsko osoblje. Mi smo i u našem internom programu restrukturiranja, na kojem upravo radimo i koji ćemo ponuditi kao alternativu ukoliko privatizacija ne uspije, predvidjeli u idućoj godini zbrinuti oko 150 radnika, iduće, 2012. još toliko. Drugi uvjet je da sadašnje cijene iz ponuda dobavljača i kooperanata uspijemo sniziti za pet posto. Treće, moramo »dignuti« produktivnost za 10 posto u što sam uvjeren da ćemo i uspjeti. Na četvrti uvjet, doduše, ne možemo utjecati, a podrazumijeva da kroz iduće razdoblje neće doći do drastičnije promjene tečaja dolara. Ukoliko sve ove uvjete ispunimo, brodogradilište bi na ovim poslovima uspjelo ostvariti manju dobit. Osobno, bio bih zadovoljan i s pozitivnom nulom jer treba imati u vidu današnje stanje na tržištu novogradnji koje, de facto, ne postoji. U ovom trenutku, svaki vlasnik odobrio bi ugovore s unaprijed ukalkuliranim gubitkom samo da očuva djelatnost.

Možemo do dobiti
Teško da privatni kapital kalkulira s gubicima niti je njegova misija očuvanje djelatnosti.
- Naš potencijalni novi vlasnik, kao što sam već kazao, upoznat je s ovim projektom. Na sastanku koji smo imali u brodogradilištu, gospodin Kovats bio je vrlo rezerviran prema opciji da ga brodogradilište i 2.700 zaposlenih dočeka bez posla. Mislim da je shvatio i kako je u sadašnjim okolnostima nemoguće očekivati nekakav profit. U planu restrukturiranja koji je dao u ponudi za »3. maj«, doduše, projiciran je profit iz poslovanja godinu dana od preuzimanja škvera.
Je li to realno? Može li »3. maj« poslovati s dobiti?
- Naravno da može. Spomenuo sam već ona četiri uvjeta koji bi nama, već na ovim asfalt-tankerima, osigurali minimalnu dobit u poslovanju. Pored toga, nakon što se jednom za svagda riješe stare dubioze, potencijalni novi vlasnik, nadam se, osigurat će kreditne linije čiji trošak neće prelaziti uvjete koji vrijede na tržištu kapitala, a to znači manje od dva posto.
Koliko sada plaćate kamate?
- Ukupna cijena kredita premašuje sedam posto. Nekad je to iznosilo čak 12 posto. To je nemoguće servisirati iz poslovanja.
Vratimo se na asfalt-tankere. Prvo i jedino od domaćih brodogradilišta koje je ušlo u tu tržišnu nišu je Brodogradilište »Kraljevica« koje je na toj prvoj seriji polomilo zube. Bojite li se da će se u problemima naći i »3. maj«?
- Ne. Naše tehnološke mogućnosti veće su nego što je to slučaj s »Kraljevicom«. Sigurno je da smo u kontaktu s ljudima iz kraljevičkog škvera jer nemamo namjeru dva puta otkrivati toplu vodu. Međutim, iako se radi o složenijim i prototipskim brodovima, ne sumnjam da ćemo taj posao odraditi dobro.
Spomenuli ste interni program restrukturiranja. Koliko je taj plan blizak ideji i inicijativi »3. maj trećemajcima«?
- Riječ je o planu restrukturiranja za koji je zadužena Uprava, ali na njemu radi čitav tim ljudi, uključujući i one koji su pokrenuli tu inicijativu. Taj program planiramo završiti do 18. listopada, što je određen kao nekakav rok do kada bi trebalo zaključiti privatizacijski natječaj. Želimo biti spremni i ponuditi rješenje ako privatizacija bude neuspješna. U proizvodnom programu orijentiramo se na složenije i brodove s većom vrijednosti jer europska brodogradnja, pa tako ni mi, naprosto ne možemo konkurirati serijskoj proizvodnji brodova Dalekog istoka. Upravo su ovi asfalt-tankeri detektirali nama jednu vrlo zanimljivu nišu jer se očito na tom tržištu brodskog prostora nešto događa. Baš ovih dana dobili smo još jedan upit za gradnju još šest ovakvih brodova. Što se tiče same ideje »3. maj trećemajcima« i modela u kojem bi sami radnici bili vlasnici, bojim se da je za to prekasno. Ta je ideja imala realno uporište prije godinu dana. S procijenjenom vrijednosti objekata na pomorskom dobru i obeštećenjem u iznosu od 3,2 milijarde kuna, »3. maj« je prije godinu dana bio u identičnoj poziciji u kojoj je danas »Uljanik«. S tih tri milijarde kuna mogli smo tada »prebiti« sve naše nepodmirene obveze i vratiti državne subvencije. U međuvremenu, neadekvatna zaposlenost, neredovito financiranje stvorili su nove gubitke tako da bi, prema našim izračunima, u ovom trenutku svaki zaposlenik »3. maja« za tu ideju trebao osigurati između 90 i 100 tisuća kuna.

Orjana Antešić