Categories: 2010
      Date: 14.04.2010
     Title: U recesiji se ne prodaju škverovi

U uvjetima globalne financijske krize nije dobro prodavati brodogradilišta. Produženje roka na godinu do dvije bilo bi dobro rješenje, a u tom razdoblju treba ostaviti uvjet da država ne subvencionira brodogradilišta.

Riječki škverani prošlog su tjedna predvodili prosvjed radnika u Rijeci. Uskoro bi i druga brodogradilišta mogla organizirati slične akcije tražeći među ostalim da se jasno iznese plan za tu idustriju nakon isteka drugog privatizacijskog kruga. Vedran Dragičević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, izražava bojazan da drugi krug privatizacije neće biti uspješniji od prvog. S odobravanjem prihvaća mišljenje Hannesa Swobode, izvjestitelja Europskog parlamenta za Hrvatsku koji veli kako bi zbog recesije trebalo dati dovoljno vremena da se nađe dobro i pravedno rješenje za brodogradilišta.
- To treba podržati. Vrijeme nije dobro. U uvjetima globalne financijske krize, najžešće recesije, nije dobro prodavati brodogradilišta. Mislim da bi produženje roka na godinu do dvije bilo dobro rješenje, a u tom razdoblju treba ostaviti uvjet da država ne subvencionira brodogradilišta. Bilo koje rješenje koje ne vodi u stečaj je dobro rješenje. Brodogradilišta treba dovesti u poziciju da funkcioniraju normalno, da se prekine ta fama da brodogradilišta bez države ne mogu poslovati.
Pa brodogradnja nije problem od jučer. Zbog čega se brodogradilišta nisu ranije pripremila za tržište?

- Namjerno je to rađeno iz više razloga. Dopuštalo se da se iz brodogradilišta stalno crpi novac. Na njima su se neki ljudi obogatili. Sve što se događalo bilo je viđeno od strane politike, ali se to nikada nije pokušalo riješiti. S druge strane, oni koji su vodili brodogradilišta nisu htjeli socijalnu destabilizaciju. A ne treba zaboraviti i da se brodogradilišta nalaze na vrlo atraktivnim terenima.
Nakon izlaska radnika »3. maja« na ulice, planirate li zajedničke akcije brodogradilišta?
- Moraju se okrupniti. Treba shvatiti da su brodogradilišta povezana i kada jedno padne, past će sva. To je domino efekt. Prosvjed u Rijeci sada se pokušava povezati s politikom, a ona nema nikakve veze s prosvjedom, nego Sindikat metalaca Hrvatske koji je na vrijeme vidio da sve ide u krivom smjeru. Bit će toga i u drugim brodogradilištima jer istječe vrijeme za natječaj, a Vlada još nije otvoreno rekla u kojem će smjeru ići nakon 19. travnja. Ovdje je u pitanju sudbina velikog broja radnika za koje posla nema na tržištu. Burza za nezaposlene nije rješenje i ono na što mi želimo ukazati je da se na tržištu rada trebaju stvoriti preduvjeti, da se ono treba otvoriti i pripremiti za dolazak velikog broja radnika.
Radnici »3. maja« predlažu da sami preuzmu firmu, ako se ne nađe kupac. Razrađuje li se taj plan?
- Ideja kao ideja nije loša, iako kod političara izaziva nervozu jer misle da je to povratak samoupravljanja. Taj projekt ne mogu napraviti sami radnici, to nije jednostavno. U brodogradilištima ima dovoljno pameti i taj program treba izuzetno dobro pripremiti, drago mi je da se ideja nije odbacila i da se o njoj želi razgovarati. Uprava će napraviti plan restrukturiranja i uzet će se u obzir ideja radnika. Takav model može biti dobar da se brodogradilišta kroz dvije do tri godine pripreme za prodaju. Može uspjeti ako se u to uđe ozbiljno i ako plan vlasti nije zatvaranje brodogradilišta.
Ove ste se godine trebali ujediniti sa Sindikatom energetike, kemije i nemetala. Zbog čega je to propalo?
- Ujedinjenje je odgođeno na zahtjev EKN-a jer je njihovo razmišljanje kako godina krize nije dobra za spajanje. Možda je to njihovo unutarnje pitanje, problem kadrovskih križaljki. Mi smo sve odradili za spajanje dva sindikata i nismo sretni zbog njihove odluke. No, na našem ćemo kongresu unijeti neke promjene, otvoriti vrata drugim industrijskim sindikatima da nam se pridruže i stvoriti jak industrijski sindikat koji neće izgubiti brend metala.

Novi List: Gabrijela GALIĆ